Koliko zapravo znamo o zečevima?

Zečevi međusobno komuniciraju pomoću svojevrsnog „tajnog koda”. Pokreti tijela su im jako suptilni. Zečice stisnu mišiće lica i promijene položaj tijela kada se osjećaju zabrinuto. To su znakovi koje ne primjećujete ukoliko ne obraćate pozornost na njih. To je jedan od glavnih razloga zbog čega se zečeve uglavnom ne shvaća, pogotovo kada se radi o djeci koja ih dobivaju na poklon, a nisu se sposobni brinuti o njima niti ih razumjeti.

Zečje uši se mogu zakrenuti za gotovo 180 stupnjeva. Ta impresivna rotacija može detektirati točnu lokaciju zvuka.

Zečeve u svojstvu kućnih ljubimaca moguće je pripitomiti, ali njihov pogled na svijet je vrlo blizak onom kakav imaju njihovi divlji „rođaci”. Naime, njima je urođeno da budu plijen te su uvijek u pripravnosti. To je jedan od razloga zbog kojih ne vole kada ih se uzima u ruke. Nije im strano da gricnu onog koji ih uzme budući da obuhvat naših ruku zečeve podsjeća na ptice grabljivice koje se njima hrane.

Zec koji je uzet za kućnog ljubimca kao jedinka je usamljen i nije sretan. Oni su društvena bića i najsretniji su kada su u paru. Idealna kombinacija je kastrirani mužjak i sterilizirana ženka. Kada su sami postoji velika mogućnost da postanu depresivni.

Na nekim trajektima zečevima je zabranjeno putovati zbog slučajeva u prošlosti kada su izgrizli brodski trup i uzrokovali havariju koja je rezultirala smrću mnogih mornara.

Svježe pokošena trava iznimno je opasna za kuniće i ne smije ih se hraniti njome budući da bi uginuli.

Zečevi žmire kada su sretni.

Prema brojnim istraživanjima, kunići koji nemaju dovoljno prostora za trčanje i kretanje, najvjerojatnije će slomiti kosti. To je posljedica nemogućnosti pravilnog razvijanja tijela.

Hipnoza zečeva je za njih jako rizična i traumatična.

Korjenasto povrće nije prirodni dio zečje prehrane i mrkvom ih treba hraniti što rjeđe s obzirom na količinu šećera koja se u njoj nalazi.